Rekoh
vam da me boli vrat. Ne pomenuh još desetak bolnih mesta. Ni kraće žene ni više
boljki.
Noćas
sam, izvesno vreme, ležala na najnovijem jastuku, koji mi je juče stigao
"brzom poštom". 3.299,00 + poštarina.
I?
Probajte
da stavite kornet od jaja pod glavu i lezite na njemu od 02,15 do 04,48.
Bacite
kornet na patos.
Napipajte
jedan od malih jastuka svuda oko vas. Stavite ga pod glavu. Dodajte jednu
pesnicu, jer vam je nisko. Posle pet minuta dodajte i drugu, jer i dalje je nisko.
Bacite
mali jastuk na patos.
Uzdahnite,
opsujte, ustanite, idite do komode, izvadite jastuk koji ste kupili pre deset
dana, (1.999 + bez poštarine), stavite ga pod glavu, opustite se, (još malo pa
će da svane, a oka niste sklopili), lezite mirno i pokušajte da zaspite, u
05,17 bacite na patos jastuk koji ste kupili pre deset dana, uzdahnite,
opsujte, ustanite, izađite iz sobe, izađite iz kuće, potražite krivo drvo,
izađite iz života u kome za Rajka nema kape, a za vas jastuka. Jebo takav
život.
Završavam
o jastucima, do sad sam vas umorila, znam da je dosadno, ko još uživa da čita o
tome, samo da dodam da ovaj od 3.299 + poštarina ima "400 anatomskih
ispupčenja visine 3cm, da omogućava pravilan položaj kičme pri spavanju, opušta
vratne mišiće u toku sna, doprinosi održavanju normalne cirkulacije krvi glave
i vrata i podstiče normalno disanje u snu". Tako piše. Ne piše kako da
zaspim, kad mi dvesta ispupčenja ulaze u oči, uši, bodu me, žuljaju, rame mi u
liniji sa temenom glave, izgledam k'o balerina koju je moja keva lepila, ako se
sećate, pričala sam vam, a drugih dvesta jedva čekaju da mrdnem glavom levo ili
desno.
Nisam
tražila krivo drvo, rek'o "Ajde ne moram baš danas, zadušnice su", al'
nisam išla ni na groblje, rek'o "Vala neću didem, makar zbog toga ne poustajali
kad dođe vreme da se mrtvi dignu."
Al'
sam morala da idem da podignem pare, jer treba jesti i piti, kad se već nisam
ni ubila ni spavala ni dve torte i oval sa pečenjem i ruskom salatom na grob
ocu, majci i babi iznela.
Moja
banka je Societe Generale Yugoslav bank. Prostorije joj se nalaze u centru
grada, ne znam koje je ime ulice, znam da je tu nekad bila gvožđara ili prodavnica
obuće. I sve to ni malo nije važno, jer i onako ne radi subotom, što sasvim
razumem, jer je na Zapadu subota svetinja više nego što je kod nas nedelja.
Zato
i postoje bankomati.
I
moja banka ima bankomat. Jeste da pripada tipu onih staromodnijih (retro-stil,
sredina pedesetih), ali ni ja nisam najnovija, pa mi ne smeta. Dapače.
No,
u bankomatu nema para još od onomadašnjeg molebana.
Dva
puta sam odlazila, pokušavala, ne samo ja, bilo ih je o-ho-ho koji su sricali
obaveštenje na displeju "Izvinite,
trenutno ne raspolažemo traženim novčanicama. Pokušaćete opet?"
Ljudi,
ja tražim pare, ne novčanice.
A
šalteri rade i na njima gužva, mož'te misliti.
Dva
puta sam odlazila na drugi bankomat (jebem li ga, nije valjda ovo reklamiranje
banaka, pa da ne smem da kažem koje banke su u pitanju? Nije. Ovo je tužna priča
iz Srbije ovih dana (godina, decenija). Prvi put na bankomat Komercijalne
banke, drugi put Deltine.
Danas,
treći put, više ne piše "Izvinite, trenutno ne raspolažemo traženim
novčanicama. Pokušaćete opet?" nego "Transakcija nije moguća.
Pozovite broj xxx-xxx-x-xxx za dodatne ifnormacije. Želimo Vam prijatan
dan."
Jebem
li vam sve po spisku, čiji god da je kapital.
To
o kapitalu čitam poslednjih dana, kao "Da l' su normalni ovi što ruše, pa
to je naše, tu naši ljudi rade, izdržavaju svoje porodice. To je naš kapital,
mi ćemo platiti odštetu. Samo mi od toga imamo štete."
Ako
je naš kapital, 'de su moje pare? Zašto od molebana ne punite, ili koji glagol
koristite da bi stavili pare u jebeni bankomat na mestu gde je nekad bila
gvožđara?
Zašto
mi mesečno uzimate novac za servisiranje računa?
Šta
mi naplaćujete?
To
što dreždim pred vašom/našom (dok se dogovorimo čiji je kapital) jebenom bankom
i čitam obaveštenja? Kome i zašto da telefoniram u subotu u 13,00? Ko će da
plati taj poziv? I ko će, uopšte, da mi se javi u to doba? Šta će da mi kaže?
Dadoh li vam broj mobilnog, na koji će mi stizati obaveštenja o uplatama i
stanju na računu? Poslaste li mi IKAD IJEDNO obaveštenje? Niste nikad. Intervenisah
li najmanje pet puta? Odustadoh li i digoh li ruke, kad sam videla kakvi ste
volovi? Jesam. Rekoh li vam letos da je neopisivo glupo da me deset puta dnevno
zovete putem SMS-a da dođem i potvrdim da - DA - hoću da i u narednih šest meseci
koristim mogućnost ulaska u dozvoljeni minus. Pa ko neće? Na kraju sam vam došla
na noge, da klimnem glavom, kažem da 'oću i potvrdim potpisom. Opet vas pitam,
šta mi svakog meseca naplaćujete? Mesto koje koristim da bih se parkirala pred
vašim bankomatom, koji je pun obaveštenja i bez para. Znate li da banke
naplaćuju uslugu podizanja gotovine korisnicima drugih banaka? Naravno da
znate, jer ste i vi to radili, dok ste držali pare u bankomatu. Ko će to da
plati? Opet ja. Kako okreneš, vi ne gubite, a ja da. I to nije ništa novo, zar
ne?
Uostalom,
niko me ne tera da koristim vaše usluge. Mogu već sutra da vam dođem, opet na
noge, i raskinem ugovor, zar ne? Ali i da platim.
Ne
znam da l' ste Francuzi, Srbi ili Marsovci, pa zato ne znam ni da li razumete
jezik kojim je ovo napisano, ali se nadam da će se naći neka dobra duša da vam
prevede makar dve poslednje rečenice.
Treća
nedelja je kako u matičnoj banci nisam ni dinar podigla. Druge banke mi daju
moje pare, naplaćuju proviziju, moja banka mi održava račun i, takođe,
naplaćuje, od danas mi predlaže i da telefoniram ako sam baš tol'ko zapela pa
'oću rođene pare, ljudi pred bankomatom psuju, pljuju, škrguću zubima, jebu
majku. Ja vam neću psovati majku. Neću majku. Nego i oca i majku.
To
što sam Srpkinja i živim u Srbiji, ne znači ni da sam neobaveštena budala ni da
ste vi jedina banka na svetu.
Od
sutra ćete biti jedina u koju više nikad neću ući.
Societe
Generale Yugoslav bank, želim ti prijatan dan.
P.S.
Ovo nije zbog lokal-patriotizma, nego uzinat: Danas sam pare podigla na bankomatu
Čačanske banke.