Ma ništa spektakularno, al' 'ajde...
Otišla na pijac da kupim još dve tegle. Bila gužva za očekivati prvom polovinom oktobra, kupuje narod zdrave namirnice za zimnicu, da produži život, da čio i veseo dočeka ulazak u EU.
Beše i neka baba, mada je bolje obučena a i zategnutija od mene, al' vidi se da je baba, mada ima i crni šešir i najšpicastije oker "manolo blahnik" cipele i dugu, dugu (u vreme kad ja nisam bila baba, to se zvalo "maksi") suknju.
Levom rukom vuče kolica prepuna zdravih namirnica za zimnicu a desnom drži telefon i priča nekom nešto o nekoj kelerabi.
A u nas na pijaci na stotine uličica širokih tries santima opervaženih ivičnjacima za trotoare široke deset santima.
Saplete se baba o ivičnjak, zakači špicem za veš-korpu punu paprika na trotoaru, odlete šešir, odlete leva cipela, odlete telefon i pade baba. Dezintegrisa se prosto.
Pritrčaše dobri ljudi, kako je i red.
Ja nisam pritrčala a ni lik pored mene.
Samo je rek'o:
"Jebiga baba kad telefoniraš dok voziš."