Šo bi ja volela dupoznam neke što znaju više jezika nego ja
abrova.
Znaju ko i kad će biti u novoj srpskoj vladi. Imaju izvore s
kojima bolje stoje nego ja s ribom iz kasapnice, kojoj sam sutradan po
izgovorenoj rečenici "Kako Vi uvek divno mirišete i kako ste jedno milo
stvorenje" odnela flajku BonBonsa Malizia. Sad mi seče "ono
belo" s mesa i kad joj ne kažem, a kad kupujem kulen obavezno mi dâ
najsuvlji komad. Al kad ne zna ništa o najnovijoj srpskoj vladi jebiga.
Čtam šta misle o istini, životu, ljubavi, razvodu, deci,
prijateljstvima, nesuglasicama, mirenjima... davim li?... još neki primer i
neću više!... prošlosti, budućnosti, samoći, gužvi... podavih li?... jesam...
OK, neću više!
Ja poznajem samo tutumalje ko što sam i ja.
Muž mi tutumalj.
Familija mi go tutumalj.
Prijatelji tutumalji a skoro ih i nemam.
Komšiluk - tutumalj do tutumalja.
Kad ih pitaš šta misle o bilo čemu, cere se ko retardirani
debili.
Idu na poso, rmbaju, primaju već crknutu platu, cepaju drva,
jedu govna, slave praznike i šatro godišnjice, vole se jebâ mu majku a kad se
ne vole, numeju to diskažu na lep način, nego hrkću i namiguju potajno i
gledaju se popreko.
Šalju esemesove pune gramatičkih grešaka i velikih slova,
mrzi ih da stave zarez i tačku, misle da je svejedno, bitno je šta su teli da
kažu.
Kako da znam šta oće kad nema tačke?
Da nema interneta i 64/512Kbps, ja bi flipnula gore od
Makedonskog. Ovako ih izdržavam i ne pokazujem kolko ih prezirem.
Jesam i ja tutumalj, al bar umem da se konektujem i boldujem
slova. Oni ne znaju ni šta to znači.
Kad im kažem "internet", čini mi se ko da se useru
od divljenja što sam tolko pametna.
A ja ih držim u zabludi, ko ih jebe.
Kad sam dobre volje, pričam im kakve sve face na internetu
srećem. I kako smo na "ti".
Oni bleje, vidim ne bi verovali kad bi smeli.
Al tu su moje urokljive oči, pa klimaju tutumaljastim
glavudžicama: "Aha. Aha. Aha. I? Šta je dalje bilo? Pričaj nam još?!"
Ja im pričam još.
Dok mi ne dosadi.
Onda im kažem da su dosadni i da ću im ostalo pričati neki
drugi put.
U meni iliti sebi pomislim "A možda i neću."
Ovih dana se navrzli da im pričam o kupovini domena. Misim
se ljudi de mene nađoste pa ja sam zbog domena rat objavila na jednom blogu,
mada nisam znala ni oko čega ću ratovati. Čuli oni, kao, da sam kupila domen. I
bre uzalud pričam da nisam i da i ne znam šta je domen - jesi pa jesi, reko nam
čovek.
"Jesam" - priznam na kraju. Šta ću kad me pršte.
"Koko si platila?"
"Malo više od tri soma."
"KOKO???"
"Môre jeptese!"
Ma misim šta? Koi bre jebe, nisam njihovom kintom kupila.
Imam domen, to mi bitno.
Reko mi Gojko sinoć da će on sve da nabudži ima da bude da
ne poveruješ, samo da kupim hosting.
Malo više od četiri soma košta hosting. Ili
host. Ili hostovanje. Ne mogu ni ja da
zapamtim baš sve.
Pitala Gojka koko će da košta njegov rad da bi bilo "da
ne poveruješ". Gojko reko ništa, zato što čita moj blog a i ostalo. Ja
rekla da je džaba najčešće najskuplje i da neću tako. Gojko reko onda ćemo se
lako dogovoriti. Ja rekla da se laki dogovori najčešće dadnu na zlo. Gojko
reko... nisam čula šta jer mi zvonio mobilni. "Ko je sad u pizdu lepu
materinu kad sam usred pregovora sa Gojkom?" Vladimir oće il da sazna ko je ТУТУМАЉ il
dizdane. "Ja sam ТУТУМАЉ!" - pritisnem crvenu slušalicu, al malo
jače. Ostade zaglavljena. Sad ne mogu da telefoniram, ne mogu ni da pošaljem
poruku, piše nešto o invalidima. Povremeno zatrepće. Ma pa šta, i tako sam tela
da kupim novi. Čim zakupim hosting. Ili host. Ili hostovanje. I častim Gojka. I, jer je nemoguće da
tako neće biti - nerirodno je - puknem još tri-četiri soma za nešto što
trenutno ne znam ni da postoji, a što će biti neophodno da bi moj rs. Domen
radio kako treba. On ne priznaje "radio - ne radio", on oće da radi.
Radnik!
E tako. Kad sve to bude obavestiću vas.
Onda ćete me posetiti na mom domenu.
Sve će biti neo i neopisivo različito.
Umesto sivkasto-bele biće teget pozadina. I slova će biti
veća u tekstu. I u komentarima će, ako Gojko bude umo da namesti.
Napisaćete "Oooooo, Atajlo, pa čestitam! Konačno svoj
na svome! Jao što ti je lep blogić! Vala i bilo je vreme!",
a ja ću da cvetam i listam i puštam korenje od sreće i
ponosa.
Ko svaki ТУТУМАЉ.