„Daj, Zvonko, nismo klinci. Nećeš da se razvedeš, jer voliš ženu. Nikaka NATO-bolest nije razlog, znamo i ti i ja. Voliš je mnogo više nego klinca. Pre bi se odreko njega nego nje.“
„Kažeš ti? Kako ti to znaš da volim ženu više od rođenog deteta? Pokušavam da ti objasnim da bi, u slučaju razvoda, bio dodeljen meni, zbog njenog stanja. Jesi spremna da budeš keva sedmogodišnjaku?“
„Čoveče, bre! Kad pomeneš ženu, oči ti zasijaju, faca ti zablentavi – pretvoriš se u sopstvenu karikaturu... Ne mešaj klinca u to, nije on razlog. Okej, nema veze, bar znam na čemu sam. I šta dalje?“
„Dalje? Ako pristaješ, viđaćemo se ko i do sad, al da o mojoj porodici više ne pričamo. To je tako i neće se promeniti. Veruj ako oćeš, nemoj ako nećeš, al ja tebe volim i lepo mi je s tobom. Žao mi je što se nismo upoznali pre nego što sam se oženio, il bar pre nego što se ona razbolela. Pošto nije tako, ne bih da ikad više to pominjemo.“
„Da, al ima jedna sitnica... Ja sam zbog tebe ostavila dečka. Ozbiljnu vezu od tri godine, skoro pred brakom, zamenila za ovo... I gde sam sad? Znaš da ne radim, a da sam s matorima u lošim odnosima. Čuli da si oženjen. A sad ja čujem žena ti najvažnija na svetu. Ona i njena bolest. I tvoja ljubav prema njoj, da naglasim opet...“
„Naći ću ti stan u kome ćeš biti sama. I poso, ako hoćeš - ako ne, ja ću ti davati pare. Al da više ne pričamo o mom razvodu“ – obriso joj je suzu sa obraza. „Dogovoreno?“
„Dogovoreno“ – uzdahnula je rezignirano.
* * *
„I mamac i udicu i štap, ma sve... Zamal da i mene proguta. Tako da vam ostavljam ove polovnjake, a ja ću stančić da namestim - videćete kako“ – završavajući slaganje garderobe u pohabani kofer, referisala je Nataša cimerkama.
„Poverovo ti da si ostavila momka posle t-r-i godine? Jebote, pa ti tri godine nisi ni s rođenom kevom sastavila“ – krstila se Saška.
„Poverovo iz cuga!“
„Al zamisli da te, ono, baš zgotivi... pa odluči da se razvede?“
„I da mi natovari majmunče na vrat? Nema teorije, nikad se taj neće razvesti. Uostalom, uvek mogu da kažem da sad ja neću“ – zatvorila je bravice na koferu, zapalila cigaru, sa uživanjem povukla dim, a onda uzela mobilni. „Reko mi da ga zovem kad završim, da me odbaci do stana, a posle idemo u kupovinu. Dakle, drage devojke, ode Nataša u bolji život koji se neće završiti brakom“ – trijumfalno je objavila, a onda, promenjenim glasom, prošaputala u telefon: „Evo gotova sam s pakovanjem.“
„Za deset minuta sam pred zgradom, siđi“ – odgovorio je Zvonko. „Idem. Vidimo se večeras“ – rekao je društvu za stolom i izašao iz kafića.
„Kakav ludak! Izmislio i bolesnu ženu i dete i natovario izdržavanje ribe na grbaču – sve, samo da se ne oženi“ – reče jedan od likova za stolom.
„Kakva lujka! Izmislila i momka i vezu-pred-brakom i pobesnele roditelje – sve, samo da se ne uda“ – reče Lila Saški, dok su slušale zatvaranje vrata lifta koji je Natašu odnosio u bolji život.