U krevetu do mene žena od preko osamdeset godina, iz nekog sela pôdno planine Rudnik; ne znam od čega boluje.
Nedelja popodne, vreme posete.
Meni došli roditelji, rođaci, deca iz škole... Ona malo drema, malo gleda gungulu oko mog kreveta, sa osmehom. I u krevetu sa povezanom maramom na glavi.
U sobu ulazi visok, mršav, od sunca spečen čovek, njenih godina, obučen sirotinjski, čak i za ono vreme. Prilazi, najpažljivije pomiče ćebe kojim je pokrivena, seda na krevet, iz džepa vunenog prsluka vadi maramicu i rastvara... U njoj dve kocke šećera i jabuka. Stavlja ih pored njenog jastuka, uzima je za ruku i prekriva svojom grubom šakom. Niz obraz mu kreće suza. Sve bez ijedne reči.