...i još nekih likova iz seljačkog (iliti seoskog) okruženja mu.
Ovu priču mi je ispripovedo
Pera. Neki podaci il događaji čudni su mi isto kolko će i vama, verujem, biti.
Mlađi Vasin brat
zvao se Tasa. Sad - Tasa i Vasa Lazaški – ko da im se kum zezo s imenima, je l da? Al
pošto je verovatnije da se radi o Vasiliju i Tanasiju, onda neka kuma zasad.
Tasa nije bio ni
lep ni bistar, ali je bio đubre ordinario. Oženio se seoskom lepoticom-jedinicom
gazda-Srećka (retka a nenadjebiva kombinacija, ono, kad ti se posreći), koju je i na
dan venčanja, obučenu u narodnu nošnju, pipko ko joj je prišo. Ni tri niske
dukata okačene oko vrata nisu joj pomogle da zadobije poštovanje nit su smanjile
erotski naboj kod raspomamljenih svatova
– bivših, tadašnjih i budućih ... ača. ??? Udvarača, pa da. Tasa o prošlosti i
sklonosti ka vragolijama svoje neveste nije znao ono što je znalo celo njihovo
i pet okolnih sela. Ni da mu se smejulje, gledajući ga kako, iz sve snage, pravi
budalu od sebe. Mada, selo ko selo – najviše priča kad nema dokaza.
A posle svadbe...
Živeli su veselo i složno, izrodili decu i zezali se,
dok se on jednog dana nije setio da je u prvom osnovne, u prvom polugodištu,
bio zaljubljen u prvu komšinicu. Ustvari, on je nju prvo sanjo, pa se sutradan
setio da bi trebalo da je zaljubljen u nju.
Samo da kažem da je
u silnom veselju i zezanju, brak Tase i gospođe mu, koja je izgledala sve bolje
i erotskije i poželjnije i uopšte sve, zapo u malenu krizu. Možda je i to bio
jedan od razloga što je Tasa sanjo i setio se svoje prve ljubavi, koja je došla
tiho, nezvana, sama i ostavila trag u Tasi.
Sve do sad izneto
je bilo, takoreći, opšte, a sad ajmo polako ka pojedinačnom.
Sojka, prva Tasina
ljubav, živela je povučeno.
„Dobar dan“, „Dobar dan“, ponekad „Kako ste?“ i ništa više. Pričalo se da njen
čovek pije, da je bije jer je nerotkinja, da je naziva kurveštijom i sifilističarskom droljom, al selo ko selo –
najviše priča kad nema dokaza. Ona se, uglavnom, nikom nije žalila i o mužu je
lepo pričala, ono malo kad s kim šta prozbori.
Te večeri, ušla je u kafanu koju je držao Vasa, a u kojoj je već sedeo Tasa.
Tišina je trajala devet minuta. Muzika je prestala da svira, Anka konobarica se saplela na odvezanu pertlu „borosane“ i sručila flašu sifon-sode debelom Miloju na... (Ko jebe Miloja! Nije bitan za priču). Boba, šankerica spuštenih kapaka i čvornovatih kolena, zbog kojih je u miniću izgledala ko parobrod u špilhoznama, uflekala je suknjicu „nikšićkim“ iz bureta, a ispred Jelenka, koji je sedeo za šankom, spustila čašu sa „sudomilom“ umesto žutog soka. Jelenko je, ne gledajući šta pije, pogleda uprtog u Sojku kako nonšalantno i ništa ne sluteći ulazi u kafanu (ovde nešto ne valja, al ne znam šta)... „Ne gledajući jer mu je pogled uprt...“ Možda to? Al kako da ima dva pogleda? Jednim gleda u Sojku – i to je to. Ispravka: Jelenko je, ne gledajući šta pije, pogleda uprtog u Sojku kako nonšalantno i ništa ne sluteći ulazi u kafanu, iskapio „sudomil“, streso se i reko: „Prilično hrabar potez, nema šta! Rispekt, tebra!“
U situaciji de je Jelenko počinjo da peni, Sojka je prišla stolu pored
„kraljice peći“ i pitala dva bilmeza je l slobodno. Nesposobni da progovore,
delom zbog Sojka-šoka, a delom zbog pene koja je nadirala ka njima iz pravca Jelenka, bilmezi su zaklimali glavudžama: „Jesvalaslobodnojesamotisedi“.
I Sojka je sela. Tasa
se pušio. Pomislio je: „Zbog mene je kurva došla, nema šta. Saću da joj se
najebem oca očinjeg.“
To je on pomislio,
a ni Pera pripovedač ni ja je nećemo amnestirati.
Kriva je!
Ko je jebe da
dolazi u jedinu kafanu u selu. Je l udata i je l ima muža? Je l poštenoj ženi priliči da u
kafani sedi sama? Je l zna da je Tasa još uvek ludo voli? Je l nije mogla da sedi kod
kuće i hekla šustiklu za na televizor il razvija rezanac za supu?
E zato ćemo i
Pera pripovedač i ja da joj se najebem oca. Pod jedan, kao prvo.
Pa onda, pod dva, što ne razmišlja šta će selo da kaže.
I zato što, №3, seda pored furune i ne izgleda ko neko kome je neprijatno.
A i zato što, fourth and last, pored svih priča o mužu monstrumu i iskompleksiranoj seljačini, ne izgleda ni ko muka ni ko mula. Ne deluje ni ko da je došla da prosi, ni da moli, ni da je gladna, ni da je ušla da se ogreje. Najviše izgleda ko da je ušla da popije piće i vidi ša se radi.
E pa znaš šta
snajka, da ti kažemo nešto Pera pripovedač i ja: Ovde se to ne prašta! 🔚
Posle je išo pun
gas i trajalo je ne pitaj kolko, al sve već viđeno, tako da nije obaška zanimljivo.
Uglavnom - svi smo
joj se najebali muškog roditelja i jedva je pogodila vrata da se vrati onom njenom ludaku
jebo je on.
Tasa je podrignuo
i pljesnuo Bobu po zadnjem delu minića: „Mala, daj šta će ko da pije, ja bacam
turu. Muz’ka!“
S koca i konopca
sastavljena lakampanela zasvirala je „Ako lažem tu me seci, nisam kreso šes
meseciiiiii...“
I šta bi posle
svega, očiju ti? Zna li se šta?
Posle svega, ona
je patila, Tasa je osto đubre, žena mu je izgledala
sve bolje, mlađe i slađe, otpenušani Jelenko je slomio nogu na skijanju, Boba je
podigla kredit i operisala nos, al su joj posle toga kapci izgledali još
spušteniji, a Sojkin venčani je reko: „I told you!“
Author's note:
Ova priča je toliko stara, da sam zaboravila zbog koga ili čega sam je pričala. Ono, nije da totalno ne znam, ali likovi predstavljeni u njoj
su mi danas toliko nebitini, da sam se dugo dvoumila (od 20:33 do 20:47.
17.12.o.g.) da li da je postavim. Odluku vidite.
Lepa je bila ova godina, koja će za dve nedelje mahnuti oproštajno „bye“. Ili je, bar meni, bila lepa. Toliko da sam presrećna što od silne lepote
uspevam da prepoznam slova na tastaturi, i što nemam ni deset tipfelera u
jednom pasusu (što, naknadno, ispravljam, naravno, al ako ipak nešto promakne, ne
zamerite). Jer lepa godina.
I evo, opa!!! Dok čitam primedbu autora, stvari se same objašnjavaju.
Priča je iz 2005, inspirisana događanjima (ne i događajima!) od polovine do
kraja 2004, a ta 2004. godina ← (klikni ako baš moraš, al' imaj na umu šta je radoznalost uradila mački), e ona mi je tek za pamćenje. I, kako to već ide, things
led to each other, engleskoneznalački rečeno.
Teškoe, da se ne lažemo; ali ako je sudbina odlučila da mi svaka sedamnaesta godina bude lepa kao pomenute dve, JUPI! Sa lepim godinama sam finito.
💃💃💃